U rumunskoj historiografiji Velika unija (rumunski: Marea Unire) ili Velika unija 1918. (Marea Unire din 1918) bila je serija političkih ujedinjenja Kraljevine Rumunije s nekoliko rumunskih historijskih regija, počevši od Besarabije 27. marta 1918, nastavljajući s Bukovinom 28. novembra 1918. i zaključivši s Transilvanijom (u širem značenju tog pojma) 1. decembra 1918. proglašenjem ujedinjenja te regije s Rumunijom tokom skupštine u Alba Iuliji. Rumuni također smatraju nekoliko drugih događaja uvodom u Veliku uniju, kao što su ujedinjenje Moldavije i Vlaške (poznato i kao Mala unija, tj. Mica Unire) 1859. ili nezavisnost zemlje i aneksija Sjeverne Dobrudže 1878. te okupacija Transilvanije i Moldavije od princa Vlaške, Mihaila Hrabrog, 1600. godine.[1][2][3]
Danas Velika unija ima veliku važnost u Rumuniji, a obilježava se na Dan Velike unije, Dan državnosti zemlje, 1. decembra.[4] Stogodišnjica tog događaja naveliko je proslavljena u Rumuniji vojnim paradama u gradovima poput Alba Iulije ili Bukurešta, na koje je došlo mnogo ljudi (do 550.000; 100.000 samo u Alba Iuliji), uključujući predsjednika Rumunije Klausa Iohannisa.[5] Proslavljena je i u Moldaviji, gdje je više od 100 lokaliteta i tri okruga proglasilo ujedinjenje s Rumunijom.[6][7]